„Loša vremena, su bila, prošla i vratila se, sine moj“- rekao je starac.
„Otkako znam za sebe, uvijek je bilo teško živjeti. Međutim, prije je bilo mnogo lakše nego sada. Prije ljudi nisu imali mnogo, ali su bili zadovoljni sa onim što imaju.
Srca su bila ispunjena poštovanjem prema ljudima. Mpj otac je bio moj otac, majka je bila moja majka, a dijete je bilo dijete, A danas? Suviše je govoriti o tome.
Mnogi ljudi širom svijeta liju suze i sreća im je tako strana, nedodirljiva. Ako mene pitaš, sine, ja već dugo ne osjećam ni mrvu radosti i mira. Dugo se nisam, sine moj, nasmijao ono od srca.
Ovo sam nazivao raznim imenima, ali nisam mogao nazvati životom. Ako me pitaš o djeci, dobri su sa mnom, ali imaju svoju djecu i svoje živote. Posjećuju me kad mogu i daju mi koliko mogu.
Ipak, nekada provedem sate gledajući kroz prozor očekivajući ih. Kada ih ugledam, obradujem se. Osjećam se kao da me obasjala svjetlost, iako me ta svjetlost rijetko obasja. Često se pravdaju kako ne mogu češće da mi dolaze, govore da je to zbog obaveza.
Sjeti se, moj sine. Bog nam daje, a mi koristimo. Dao nam je mogućnost da budemo djeca i roditelji. Danas smo mladi, a sutra stari. Danas smo jaki, sutra slabi. Danas smo zdravi, sutra ko zna? I da, pravda postoji.
Nekad sam bio mlad i jak, sretan i oduševljen. I moji roditelji su čekali baš kao što i ja sad čekam. Zato ne zaboravite, sve se vraća.“
Izvor: megagiga.info
0 komentari :
Objavi komentar